Marija Obad-Vučina (Zagreb,1947.) osnovnu školu i gimnaziju završila je u Puli, a diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1975. do 1993. bila je savjetnica i voditeljica poslova na revitalizaciji graditeljskog nasljeđa Pule, od 1993. upravni savjetnik Odsjeka za graditeljstvo Ureda državne uprave u Istarskoj županiji.

Dokumentira i obrađuje arheološke nalaze na području povijesne jezgre grada Pule: jugoistočni ugao i opločenje pulskoga antičkog Foruma, antički nalazi rubnih područja Foruma, veliko postolje antičkoga hrama zatečeno ispod razine forumskih hramova Augusta i Rome te Dijane, bazilika na začelju Dijanina hrama, antička kanalizacija i termalni sistem u profilu Kandlerove ulice, građevinsko stanje i starokršćanski mozaici pulske Katedrale; izrađuje studije objekata i ambijenata graditeljske baštine registriranih povijesnih cjelina Općine Pula, s rješenjima revitalizacije: pristupno stepenište Mornaričke crkve u Puli, Crkva Srca Isusova i Marijina u Puli, pulska Vila Idola, Palača Bettica u Vodnjanu; idejna rješenja interpolacija nove izgradnje u okviru devastiranih urbanističkih cjelina; koordinator je na izradi provedbenih planova u dijelu zaštićenih jezgri Općine Pula. Analiziranu problematiku utemeljenja antičke Pule objavljuje u seriji tekstova tiskanih u Glasu Istre.

Izlagala 1998., 1999. i 2000. na Međunarodnim arheološkim savjetovanjima te u časopisu „Histria Antiqua” (br. 5/1999., 7/2001. i 10/2003.) objavila izvorne znanstvene radove. Rad iz 1999. analizira i prikazuje specifičnu funkciju, oganizaciju i proporcije pulskoga antičko-rimskog Foruma i prikazuje položaj Foruma usklađen s mrežom centurijacije agera pulske antičko-rimske agrarne kolonije. Rad iz 2000. matematički i grafički analizira te prikazuje planimetriju predantičke i antičke Pule a rad iz 2001. obrazlaže i prikazuje ishodište (umbilikus) centurijacije agera rimske Coloniae Iuliae Polae na gradskome izvoru pitke vode podno amfiteatra.

U Glasu Istre, 2005. analizira geodetski dokumentiran aktualni arheološki nalaz na ulazu u Kandlerovu ulicu, kao kanonički recinkt pulskoga biskupskog središta čiji samostan i crkva iz 11. st., sagrađeni na trasi primarne antičke prometnice dekumana, dokidaju urbanističku matricu antičko-rimske Pule. U više tekstova inicira revitalizaciju sačuvane izvorne u mramoru klesane antičke kaptaže gradskoga izvora na Karolini podno amfiteatra, predlažući uklanjanje postojeće zgrade, prezentaciju ovala kaptaže promjera 8 metara u prostoru postojećeg parka i oznaku izvora kao ishodišta antičkih prometnica (gradskoga dekumana te dekumana maximusa i karda maximusa agera pulske kolonije) i ishodišta utemeljenja antičkoga grada Pule kao upravnoga središta rimske agrarne kolonije.