Krajem 19. i početkom 20. stoljeća vladalo je u tadašnjoj Austrougarskoj Monarhiji veliko zanimanje za Istru. S jedne strane, bilo je to područje gdje je ta država demonstrirala najviše domete ondašnjih tehničkih mogućnosti koje su u prvom redu bile implementirane u Puli kao ratnoj luci Monarhije, te Opatiji i drugim turističkim odredištima; s druge strane središte je Istre i dalje predstavljalo egzotično „neotkriveno” područje, vrlo zanimljivo i poticajno mnogim putopiscima, ali i etnografima i etnolozima.

Lidija Nikočević ocrtava opće karakteristike tadašnje etnološke znanosti u Austriji, to jest prevladavajuće tendencije i metodologije. Potom slijedi prikaz Djela Prijestolonasljednika Rudolfa, koje je uvelike djelovalo na M. Haberlandta, utemeljitelja Austrijskog etnografskog muzeja u Beču, koji je potaknuo otkupe etnografske građe u Istri za potrebe tog muzeja. Osim razmatranja okolnosti unutar kojih su realizirani ti otkupi i analize građe koja je bila prepoznata kao zanimljiva i karakteristična, poseban je naglasak stavljen na tekstove o tradicijskom životu Istre. Njihovi su autori različiti. Riječ je o putnicima-putopiscima, etnografima, povjesničarima, školskim profesorima, itd. Njihovi su tekstovi analizirani na više razina, pri čemu autorica obraća pozornost na motiviranost samih autora i vjerodostojnost tih tekstova u kontekstu današnjih spoznaja o tradicijskom životu Istre.

Nuikoičević podrobno analizira stereotipe o Istri koji su se tada počeli razvijati i koji su utjecali i na kasnije interpretativne tekstove o istarskoj kulturi. U svojoj knjizi ona prikazuje i analizira pristup i interpretacije istarske tradicijske kulture od strane austrijskih etnografa i etnologa kroz zbirke etnografskih predmeta koje su sakupljali (i putem njih predstavljali Istru u Austrijskom etnografskom muzeju), te kroz tekstove koje su pisali. Ti tekstovi (dosad neprevedeni na hrvatski jezik), poznati tek užem krugu stručnjaka u Hrvatskoj, premda su dugoročno utjecali na austrijske interpretacije istarske kulture u cjelini, do pojave ove knjige nisu doživjeli ni analize ni interpretacije sa strane etnologa ni u Austriji, ni u Hrvatskoj.

U knjizi su razičiti tekstovi uspoređeni, a objašnjavaju se i određenja njihovih autora (okolnosti unutar kojih su pisali, njihove ideološke odrednice, edukacija, itd.). Ujedno se značenje i vrijednost tih tekstova razmatra u svjetlu suvremenih etnoloških spoznaja o Istri, kao i u kontekstu novijih pristupa (u kontekstu diskursa o kolonijalizmu/post-kolonijalizmu, itd.).