Unatoč tritisućljetnoj opstojnosti, Pula je grad koji još nema temeljita monografijskog prikaza svoje prošlosti. Mnogobrojne fotomonografije objelodanjene u posljednjim deseteljećima nisu mogle zamijeniti povijesnu sintezu. U takvim se uvjetima nakladnik bio odlučio u hrvatskom prijevodu tiskati djelo Bernarda Benussija, istarskoga talijanskog povjesničara, objavljeno u Veneciji još 1925. godine.

Ovo djelo koncipirano po uzoru na staru njemačku historiografijsku školu 19. stoljeća predstavlja prije svega minuciozno kronološko nizanje zbivanja vezanih za puljsku prošlost. To mu u neku ruku daje i mjeru posebnosti i privlačnosti: ono nastoji iznijeti činjenice, pripovijedati o događajima, katkad vrlo živo dočaravajući dramatični slijed povijesnih zbivanja u najjužnijem istarskom gradu. Stroga filološka i kritička metoda njemačke/austrijske historiografijske škole s kojom se Bernardo Benussi susreo na studiju u Grazu i kojoj je, dakako, pripadao, nazire se i u ovom njegovom zamašnom ostvarenju, osobito u opsežnoj i minucioznoj analizi puljske i općenito istarske srednjovjekovne problematike.

Unatoč činjenici da su Benussijevi radovi, pa tako i ovo njegovo djelo, prožeti nacionalnim i iredentističkim pogledima i odišu polemičnim tonovima i katkad neobjektivnošću u tumačenju prošlosti i kulture istarskih Slavena − Hrvata i Slovenaca − bilo koji ozbiljniji pregled ili sinteza istarske povijesti nezamislivi su bez uzimanja u obzir i njegova zamašnog historiografskog opusa, unutar kojeg “Pula u svjetlu municipalnih ustanova do godine 1918.” zasigurno ima vrlo istaknuto mjesto.

Priređena za hrvatsku znanstvenu i širu kulturnu javnost, ova je knjiga opremljena studioznim komentarima i bilješkama vrsnih znanstvenika i stručnjaka, poput akademika Petra Strčića, dr. Miroslava Bertoše, dr. Mate Križmana, dr. Roberta Matijašića i drugih.