Lucidar
Ivan Zoričić: "Hrvatski u praksi"
U ovoj svojoj knizi dr. Ivan Zoričić raspravlja o brojnim pitanjima današnjega hrvatskog standardnog jezika i jezične kulture u najširem značenju toga pojma.
Autor je građu razvrstao u tri cjeline. U prvoj je više od stotinu kraćih priloga, mahom o onim jezičnim pitanjima koja s različitih razloga izazivaju kolebanja i nedoumice u jezičnoj praksi. Raspravljajući o jezičnim previranjima, Zoričić pokazuje snošljiv odnos prema svim rješenjima koja uvećavaju izrazno bogatstvo hrvatskog jezika u bilo kojem od njegovih funkcionalnih stilova. Zanimljivost izlaganja, temeljitost promišljanja i uvjerljivost prosudaba − bitna su obilježja toga dijela knjige.
U drugu cjelinu pod naslovom „Hrvatske naglasne posebnosti” uvršteno je nekoliko kraćih i dužih radova o naglasnom sustavu hrvatskoga književnog jezika. O njihovoj aktualnosti svjedoči i podatak da se gotovo svi hrvatski jezikoslovci slažu u ocjeni kako je naglašavanje najslabije obrađeno područje hrvatskog jezika i da danas u pravogovoru postoje najveća odstupanja čak od temeljnih normativnih propisa.
Treća cjelina nosi naslov „Ocjene i osvrti” i u nju su uvršteni prikazi desetak jezikoslovnih djela što su se na hrvatskom jeziku pojavila u najnovije doba. Riječ je uglavnom o djelima koja značajno unapređuju jezičnu teoriju i praksu i koja mogu pobuditi zanimanje svih kojima je standardno jezično govorenje i pisanje sastavnim dijelom profesije.
Na kraju knjige autor donosi iscrpno Kazalo riječi i Literaturu.
Po svojoj tematici, po stručnosti i po načinu pisanja knjiga Ivana Zoričića “Hrvatski u praksi” koristit će svakome tko se zanima za svoj jezik.
ISBN 953-6487-15-2
Godina izdanja: 1997.
Format: 11,5 x19 cm
Opseg: 484 stranice
Uvez: talijanski u boji, šivano, sjajno plastificirano
Ivan Zoričić (1937.-2018.) bio je profesor je suvremenoga hrvatskog standardnog jezika na puljskom Filozofskom fakultetu. Rodio se u Pakovu Selu kod Drniša. Školovao se najprije u Drnišu, potom završava gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost i ruski jezik. Doktorat iz filologije stekao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Bio je profesor na nekoliko puljskih škola, a od 1978. djeluje na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji, danas Filozofskom fakultetu u Puli.
Glavna područja njegova znanstvenog i stručnog rada bila su su normativna akcentologija i popularizacija hrvatskoga jezika i jezične kulture. Prvom pripadaju knjige „Naglasni odnosi i norma” u izdanju Školskih novina iz Zagreba (1990.) i „Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku”, Pedagoški fakultet u Puli, 1998. Bio je suautor knjige „Naglasak u hrvatskome književnom jeziku”. Drugo područje njegova djelovanja pokrio je izvrsni jezični savjetnik „Hrvatski u praksi”, ZN „Žakan Juri”, Pula, 1998. te brojni prilozi u javnim priopćajnim sredstvima. U posebnoj rubrici „Bilješke o jezičnoj kulturi” u Glasu Istre i u Vjesnikovu „Jezičnom savjetniku” objavio je preko 170 članaka o različitim jezičnim i pravopisnim pitanjima današnjega hrvatskog jezika. Povrh toga autor je većeg broja rasprava i članaka objavljenih u mnogim stručnim i znanstvenim časopisima, među kojima su Filologija, Jezik, Radovi Pedagoškog fakulteta u Puli, Tabula, Istra, Fluminensia i dr.