Lucidar


Ivan Zoričić: "Hrvatski u praksi"


U ovoj svojoj knizi dr. Ivan Zoričić raspravlja o brojnim pita­njima današnjega hrvatskog standardnog jezika i jezične kulture u najširem značenju toga pojma.

Autor je građu razvrstao u tri cjeline. U prvoj je više od stotinu kraćih priloga, mahom o onim jezičnim pitanjima koja s različitih razloga izazivaju kolebanja i nedoumice u jezičnoj praksi. Raspravljajući o jezičnim previranjima, Zoričić pokazuje snošljiv odnos prema svim rješenjima koja uvećavaju izrazno bogatstvo hrvatskog jezika u bilo kojem od njegovih funkcionalnih stilova. Zanimljivost izlaganja, temeljitost promišljanja i uvjerljivost prosudaba − bitna su obilježja toga dijela knjige.

U drugu cjelinu pod naslovom „Hrvatske naglasne posebnosti” uvršteno je nekoliko kraćih i du­žih radova o naglasnom sustavu hrvatskoga knji­ževnog jezika. O njihovoj aktualnosti svjedoči i podatak da se gotovo svi hrvatski jezikoslovci slažu u ocjeni kako je naglašavanje najslabije ob­rađeno područje hrvatskog jezika i da danas u pra­vogo­voru postoje najveća odstupanja čak od temeljnih normativnih propisa.

Treća cjelina nosi naslov „Ocjene i osvrti” i u nju su uvršteni prikazi desetak jezikoslovnih djela što su se na hrvatskom jeziku pojavila u najnovije doba. Riječ je uglavnom o djelima koja značajno unapređuju jezičnu teoriju i praksu i koja mogu pobuditi zanimanje svih kojima je standardno jezično govorenje i pisanje sastavnim dijelom profesije.

Na kraju knjige autor donosi iscrpno Kazalo riječi i Literaturu.

Po svojoj tematici, po stručnosti i po načinu pisanja knjiga Ivana Zoričića “Hrvatski u praksi” koristit će svakome tko se zanima za svoj jezik.


ISBN 953-6487-15-2

Godina izdanja: 1997.
Format: 11,5 x19 cm
Opseg: 484 stranice
Uvez: talijanski u boji, šivano, sjajno plastificirano



Ivan Zoričić (1937.-2018.) bio je profesor je suvremenoga hrvatskog standardnog jezika na puljskom Filozofskom fakultetu. Rodio se u Pakovu Selu kod Drniša. Školovao se najprije u Drnišu, potom završava gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost i ruski jezik. Doktorat iz filologije stekao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Bio je profesor na nekoliko puljskih škola, a od 1978. djeluje na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji, danas Filozofskom fakultetu u Puli.

Glavna područja njegova znanstvenog i stručnog rada bila su su normativna akcentologija i popularizacija hrvatskoga jezika i jezične kulture. Prvom pripadaju knjige „Naglasni odnosi i norma” u izdanju Školskih novina iz Zagreba (1990.) i „Naglasak pridjeva u hrvatskome književnom jeziku”, Pedagoški fakultet u Puli, 1998. Bio je suautor knjige „Naglasak u hrvatskome književnom jeziku”. Drugo područje njegova djelovanja pokrio je izvrsni jezični savjetnik „Hrvatski u praksi”, ZN „Žakan Juri”, Pula, 1998. te brojni prilozi u javnim priopćajnim sredstvima. U posebnoj rubrici „Bilješke o jezičnoj kulturi” u Glasu Istre i u Vjesnikovu „Jezičnom savjetniku” objavio je preko 170 članaka o različitim jezičnim i pravopisnim pitanjima današnjega hrvatskog jezika. Povrh toga autor je većeg broja rasprava i članaka objavljenih u mnogim stručnim i znanstvenim časopisima, među kojima su Filologija, Jezik, Radovi Pedagoškog fakulteta u Puli, Tabula, Istra, Fluminensia i dr.