Petar Stanković / Pietro Stancovich (1771.-1852.), barbanski kanonik i polihistor Istre, svećenik i
pisac, polemičar, posjednik golemog zemljišnog i novčanog imutka, znatiželjni istraživač, izumitelj
ratarskih strojeva, oplemenitelj stoke, veliki bibliofil i sakupljač istarskih i drugih starina, član raznih, pretežito georgičkih europskih akademija, nedvojbeno je jedna od najzanimljivijih istarskih ličnosti s konca 18. i prve polovice 19. stoljeća.

Pristaša fiziokratskih ideja, tipičan predstavnik svoga vremena, osebujnim je, gotovo romanesknim, nerijetko i kontroverznim načinom života privlačio pozornost ne samo vlastite istarske sredine,
već i nekih europskih intelektualnih krugova, pa i vrlo uglednih pojedinaca s kojima se dopisivao, a neki su ga iz europskih metropola dolazili i posjećivati u malom istarskom Barbanu.

Premda ova Strčićeva analiza Stankovićeva života i djela, kao i povijesnog konteksta u kojem je živio i djelovao − danas, u promijenjenim društveno-političkim uvjetima i modernijoj znanstveno-istraživačkoj klimi − ponovno otvara i raspravu o identitetima graničnih prostora, te o prijeporima i prožimanjima različitih kulturnih slojeva, ovo je djelo ipak prije svega jedna zanimljivo ispričana priča o osebujnom barbanskom kanoniku Petru Stankoviću, njim samim, o čovjeku o čijem životu i aktivnostima danas
doista znamo puno više, dok njegovo i nedovoljno i nepotpuno istraženo stvaralaštvo i dalje ostaje svojevrsnom kulturološkom enigmom, još uvijek u većoj mjeri ovijeno legendarnošću i predajom do li popraćeno stvarnim znanstvenim spoznajama.

Ova knjiga novi je autorov poticaj da se Stankovićevom djelu pristupi temeljito, sustavno i multidisticiplinarno sa stajališta suvremene znanosti, i nadasve oslobođeno svih dnevno-političkih natruha i aluzija što ga je pratilo od prvih njegovih nastupa u javnosti, pa gotovo do naših dana.