Ovo Biletićevo esejističko i književno-kritičko djelo provodi nas kroz živ i dinamičan svijet književnosti
i književnog života posljednjih desetljeća 20. stoljeća i prvog desetljeća novoga milenija. S jedne strane, pratimo stasavanje tog nadarenog, nadahnutog i od samog početka nadasve osviještenog autora koji književni esej, studiju ili književnu kritiku, pa i onu dnevnoga tipa, ne shvaća i ne doživljava kao
nešto samo sebi dovoljno, izolirano pod staklenim zvonom unutarnjeg intelektualnog propitivanja, već
kao istinsku mogućnost za izricanje vrlo rezolutnog, prije svega estetskoga, ali i jasnog društvenog
stava bez ostatka. Iz retka u redak Biletić u našu svijest učitava potpuno izoštrenu sliku o važnosti kritičke ocjene, ali upravo takve koja se dri najstrožih kriterija, vodeći istovremeno računa i o profinjenoj gradaciji vrijednosti od zavičajnoga k nacionalnom, i od nacionalnoga k općecivilizacijskome. S druge, pak, strane, autor je pred nas poredao čitavu knjižnicu zanimljivih i vrlo vrijednih knjiga koje su nastajale gotovo pred našim očima, a on je bio među prvima koji je o njima izrekao relevantne književno-kritičke i estetske prosudbe. Mnoga su od tih djela danas već nezaobilazne sastavnice povijesti suvremene književnosti, a nema dvojbe da je njihovoj upravo takvoj recepciji kod čitateljstva nemalo pridonio i Biletićev brz i učinkovit kritički odaziv u književnom i drugom periodičnom tisku.

Pred nama je, dakle, djelo koje se drži književnih magistrala. „Pristrani čitatelj” nesumnjiv je prinos suvremenoj hrvatskoj književnoj kritici i esejistici, a u nekim svojim propitivanjima i pristupima, štoviše, i samoj povijesti književnosti.